Termovizija je instrumentalna metoda koja omogućava merenje emisije infracrvenih zraka
koje emitira svako tijelo čija je temperatura iznad apsolutne nule. Za razliku od ostalih
infracrvenih metoda, termovizija ili „infracrvena termografija“ omogućava snimanje emisije
IC zraka na motorima, opremi ili cijelom procesu u vrlo kratkom vremenu. Prednosti
termovizije u odnosu na druge metode mjerenja su: velika brzina određivanja temperature,
velika pokretnost senzora, bez kontakta i neinvazivno merenje. Tako i termogrami
prikazuju temperaturnu raspodelu cele snimljene površine, koja može biti velika, i to u
samo jednoj slici.
Primjena termovizije kao suvremene metode mjerenja, ali i metoda skladištenja i analize
podataka, njihovim redom i on line monitoringa u sistemu distribucije električne energije i
Elektroenergetska postrojenja omogućavaju kontrolu tehničkih, eksploatacionih i
organizacijskih preduvjeta za povećanje energetske efikasnosti mreža svih naponskih nivoa.
Termovizijskom kontrolom mogu se postići značajni efekti kako u predviđanju kvarova, tako
i u smanjenju gubitka energije. Termovizijski nadzor omogućava uočavanje loših spojeva na
priključnicama transformatora, prekidača, sabirnica i drugih ključnih elemenata
elektroenergetskih postrojenja, čime bi se osigurala pravovremena intervencija i time smanjio
broj zastoja.
Procijenjeno je da zajedno sa drugim mogućim načinima uštede (preraspodijele snage,
isključenje neopterećenih transformatora i dr.), ušteda ostvarena termovizijskim nadzorom
iznosi minimalno 1,5 % ukupno distribuirane energije.
Infracrvena termografija je metoda mjerenja temperature i njezine raspodjele na površini
tijela, koja se ostvaruje bez kontakta. Zasnovana je na osnovu merenja intenziteta
infracrvenog zračenja na površini promatranog tijela.
Kako bi se temperatura na udaljenosti mogla mjeriti, potrebna je informacija o željenoj
temperaturi. Informacija je sažeta u fizičkom zakonu prema kojemu sva tijela odašilju
energija:
V = f ( e, T ) (1-1)
gdje “V” predstavlja rad, “f” frekvenciju određene “e” koeficijentom sposobnosti odašiljanja
(emisije) što je određeno hemijskim sastavom materijala, a „T” predstavlja temperaturu u °K.